Ćaskanje uz Kaficu
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Danas verujem

Ići dole

Danas verujem Empty Danas verujem

Počalji od vrabac Pet Jan 28 2011, 14:37

Danas verujem Rcvql1

Dolazak tetke, teče i mog brata Miška sam uvek doživljavao kao praznik.
Svi smo sa velikim zadovoljstvom očekivali njihov dolazak. To dvoje dragih i plemenitih ljudi su uvek povećavali toplinu u domu mojih roditelja koje je uvek bilo na pretek.

Ručak je, svi smo za stolom...priča je lagana, vesela a mi deca se smejemo tečinom glasnom srkanju supe. Majka me pogledom upozorava da je nepristojno smejati se za stolom. Odrasli misle isto što i mi ali oni umeju da prikriju svoja osećanja. Naše kikotanje je uskoro zamenjeno oduševljenjem izazvano velikom lubenicom na stolu koju moj otac priprema da iseče velikim nožem. Nekako sa prvim ubodom noža dešava se nešto što će meni ostaviti neizbrisivo sećanje na taj ručak. Najpre se čuje jedan tup udarac a onda tetkin vrisak. Brat koji je sedeo pored mene iznenada je pao sa stolice. Ništa ne bi bilo čudno,to se nama u glupiranju često dešavalo da se on nije trzao rukama i nogama a crvena pena mu izlazila iz usta. Nisam razumem šta se dešava.
Moja bajka,najprisebnija medju svima povika da decu izvedu napolje i da tamo svi ostanemo. Ostala je sama sa Miškom. Tetka plače,tečo se trese, moji roditelji ih teše a sestra i ja se ućutali, zaboravili na srkanje supe i veliku lubenicu.
Tetka uplašeno pita šta se dešava unutra,hoće da udje.... Majka joj govori da bude strpljiva i sačeka, kaže pusti mamu ona ume sa time, nije njoj ovo prvi put. Pa šta mu radi pita tetka sa nepoverenjem....pusti mamu molim te biće sve u redu. Čini mi se da je prošla čitava večnost, odjednom se otvaraju vrata,kroz njih izlazi Miško, bled, umoran, trči tetki u zagrljaj a na vratima se tiho pojavljuje moja baba,kaže moram u krevet, umorna sam.......

Godine su prošle ja sam kasnije shvatio da je Miško tada imao napad epilepsije.To se desilo tada i nikada više. Majka mi je pričala da bajka ume nešto da uradi i da se deci to nikad ne ponovi ali da to nerado čini i da izbegava kad god je to moguće.
Sumnjao sam,mislio sam da je to slučajnost, verovao sam da mu je ona tada pomogla svojim iskustvom i mirnoćom koju je posedovala.

Dosta godine kasnije imao sam problema sa rukom. Na laktu mi se stvorla oteklina veličine mandarine. Rekli su mi da je to "teniski lakat"Proveo sam dane na raznim terapijama pokušavajući da to otklonim ali bez uspeha sve dok se jednog dana nisam požalio babi. Ona pogleda, ne sekiraj se reče, sad ću ja to da ti skinem. Sećam se kao sada, nežno je dlanom prelazila preko mog oteklog lakta...osećao sam neku čudnu toplinu. Potrajalo je to možda pola sata...

Prošlo je neko vreme a ja nisam obraćao pažnju na lakat jer sam se navikao na njega dok slučajno nisam primetio da je moja "mandarina" nestala...
Neke slike i sećanja ostanu duboko urezani... sve i da hoću ne mogu a da ih se povremeno ne setim...danas verujem...

Danas verujem 2s9uf7d
vrabac
vrabac
Cafe Latte
Cafe Latte

Broj poruka : 8822
Datum upisa : 20.01.2009

Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu